Danas među živima nema onih koji mogu nešto reći o starom ceranskom groblju u ulici Braće Radića, tek usmena predaja svjedoči o njegovom postojanju. Groblje je bilo smješteno na području gdje je puno godina kasnije izgrađena cesta, iskopan duboki kanal i izgrađen mlin.

Uska vijugava staza uz Bosut vodila je prema groblju a okolno zemljište bilo je obraslo grmljem i drvećem. Za okupacije Bosne od Turaka, planirana je gradnja ceste prema
Vinkovcima. Trasa ceste prelazila je preko groblja. Odlučeno je da se groblje preseli na novu lokaciju. Jedina cesta koja je u to vrijeme bila poveznica između Cerne i Vinkovaca vodila je preko Starih Sela, najgušće naseljenog područja.

Ukapanja pokojnika na ovom groblju nisu rađena prema nekom redu nego su umrle zakopavali prema vlastitoj želji. Tako da su grobovi bili raštrkani bez nekog reda. Isti način ukapanja uz neke novine zadržao se i kasnije na lokaciji novog tj. današnjeg groblja. Na groblju je postojala mala kapelica koja se još uvijek nalazi na obali Bosuta a koja je nekim čudom sačuvana nakon preseljenja groblja. Više puta je obnovljena i danas stoji kao nijemi svjedok minulog vremena.
U to vrijeme naređeno je da svi koji to žele svoje pokojnike ekshumiraju i premjeste u novo groblje. Jedan dio ukopanih je premješten, no veći dio ostao je počivati na staroj lokaciji, a preko grobova je izgrađena cesta za Vinkovce.

Prve kuće u ulici Braće Radića izgrađene su nakon gradnje ceste za Vinkovce. Prva kuća pripadala je obitelji Šljerski, a druga obitelji Žabarović što se zna po tome što je 1728. godine dobila kućni broj. To su bile i jedine kuće u ulici.

Negdje oko 1970. godine kad su rušene topole uz Bosut , radnici su nailazili prilikom čupanja panjeva na ljudske kosture, prepričavalo se da su to grobovi zaostali iz Drugog svjetskog rata. Nije se znalo za lokaciju prvog groblja u Cerni.


Evo i nekih saznanja o današnjem groblju koje se nalazi na lokaciji prema Dobroj vodi. Groblje je nekada bilo podijeljeno na dva dijela, te su postojala pravila o tome tko se gdje može ukopati. Lijeva strana od prve kapije (kapija ne postoji, odavno je već nema ostala je samo djelomično metalna žičana ograda koja svjedoči o tome) bila je namijenjena za ukapanje domaćeg šokačkog stanovništva. Središnji dio groblja gdje se još i danas primjećuje ulegnuće tekao je potok, tj. tzv. vododerina i na tom dijelu groblja nije se ukopalo. Cijeli potez prema Dobroj vodi bogat je izvorima, na više mjesta voda izvire iz zemlje, zapretpostaviti je da je na središnjem dijelu groblja postojao takav izvor koji je prema Bosutu odnio veći dio zemlje sa groblja, tako da to ulegnuće tla postoji i danas. Desna strana groblja od druge kapije i to njezin središnji dio bio je rezerviran za njemačko stanovništvo. I danas se tu nalazi dosta starih njemačkih grobova koji su sačuvani do danas i svjedoče o životu njemačkog stanovništva u Cerni.

Na jednom manjem donjem dijelu prema Bosutu sahranjivani su cigani. Nekad ih je u Cerni bilo dosta. Većina ih je živjela u ulici Ljudevita Posavskog, ulica koju i danas stariji stanovnici sela nazivaju Ciganski sokak. Većina ceranskih Cigana je u Drugom svjetskom ratu otjerana u logore otkuda se nikada nisu vratili. U Cerni ih više nema, a niti znaka o postojanju njihovog groblja.

Jedna podijeljenost na groblju iz prošlih vremena zadržala se do danas. Pripadnici četiricrkvene zajednice koje djeluju u Cerni imaju svoj posebni dio groblja. Oni svoje pokojnike okreću prema zapadu, a većinsko katoličko stanovništvo prema istoku.

Ne tako davno postojalo je pravilo da osoba koja počini samoubojstvo mora biti ukopana izvan groblja. Tako se grob mlade osamnaestogodišnje djevojke ukopane prije 65 godina nalazi izvan linije ostalih grobova. Smatralo se da je počinila grijeh i ne smije počivati sa ostalim «bezgrešnim». Vrijeme se promijenilo i danas nas grob podsjeća na jednu neostvarenu ljubav.

Godine 2010., nakon višegodišnjeg prikupljanja podataka o ukopanim osobama i korisnicima grobnih mjesta završen je katastar ceranskog groblja i uvedena je grobna naknada. Postojeće groblje 2011. godine prošireno je za cca 3750 m2 nove površine te njegova ukupna površina iznosi 22520 m2.

(Veronika Tomljenović)