Smatra se da je područje gdje se danas nalazi Cerna bilo naseljeno još u prapovijesno vrijeme. Specifičan položaj uzvisine,tzv. “Graca” koje je nekad bilo s tri strane omeđeno s vodom činilo ga je vrlo povoljnim za izgradnju utvrda.

Prvi spomen

Ipak,prvi spomen imena Cerna datira iz 1244. godine gdje se u darovnici Bele IV bosanskim biskupima Cerna spominje kao granično područje. Citirat ćemo u orginalu dio teksta gdje se prvi puta prema dosadašnjim nalazima nalazi u pisanom dokumentu ime Cerna: “est ibi commetanea terra castrensis nomine Cerna”, što znači: ondje je susjedna gradska zemlja imenom Cerna. U ovom kratkom citatu svaka riječ ima veliko značenje. Vidljivo je da se naselje zove gradom (castrum) a u tom smislu nije presmiono tvrditi da je Cerna već bila i župa. Castrensis znači da se radi o kastrenzima,a tim imenom zvali su se u to vrijeme pojedinci, koji su držali slobodno svoje zemlje, ali nisu pripadali višem plemićkom redu.Gradokmetski red u posjedovanju počeo se postupno ukidati oko 1300.g., te su posjede kao nagradu za svoje dobre odnose sa kraljevim dvorom počeli dobivati uvaženi plemički posjednici.

Gorjanski

Cernu je na taj način stekla jedna grana Gorjanskih.U blizini crkve sv. Mihaela u Cerni, Gorjanski su podigli svoj tvrdi grad, koji su sazidali od kamena, cigle, naboja i drvene građe. Gorjanski su svoj kastel u Cerni mnogo cijenili te ga često spominju u svojim spisima. Cerna je u još prije 1408. godine postala središte distrikta (kotara), te su u njoj bili nastali i uredi i jako obrtničko i trgovačko središte. Cerna je i kasnije ostala središte distrikta, koji su Gorjanski uredili oko svojeg posjeda, oko ušća potoka Biđa u Bosut. U tom položaju Cerna je zabilježena g. 1408. Distriktom je upravljao kastelan utvrđenja, koje su Gorjanski podigli na sastavku Biđa u Bosut, na temeljima ranijih utvrda. Cernu izumiranjem obitelji Gorjanski 1507. g. dobili novi vlasnici Nađpoi i Zayi. Posebno se spominje ugledni plemić Franjo Zay. Oni su iste godine stekli ivankovački posjed, pa su se ta dva velika područja pred katastrofu našla u jednim rukama.

cerna1

Dolazak Turaka

Turci su zemljište između Bosuta i Dunava, u Donjem Povučju i Zapadnom Pobosuću osvojili od g.1526-1536. U prvom svojem pohodu 1526. osvojili su cijelo Podunavlje, a u Pobosuću lijevu stranu od Ilače do Vinkovaca.Poslije te vojne ostalo je u kršćanskim rukama cijelo desno Pobosuće i sav kraj od Vinkovaca i Cerne na zapad.Turci su stekli ovo područje u svojem napadu 1536. kada su četvrti put osvajali zemljište između Save, Dunava i donje Drave. Tada su im se redom poispredavali tvrdi gradovi u Povučju, Pobiđu i susjednom dijelu Posavine, od Kostromana, Cerne i Poljane do Gradiške, Cernika i Voćina. Zapravo u cijelom tom kraju i nije bilo prave borbe, te je stanovništvo prešlo u tursko gospodstvo gotovo bez gubitaka. Pod Turcima od g.1536. do 1692. staro katoličko stanovništvo bilo se ipak održalo u razmjernom broju. To se vidi već i po tome što se tu za toga vremena bila očuvala i crkvena župa koja je mogla neograničeno djelovati i u 16. i u 17. st
cerna2

Vojna krajina

Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. g. Slavonija je oslobođena od turske vlasti i ulazi u sastav Habsburške Monarhije pri čemu postaje pogranično područje s Otomanskim Carstvom iz kojega neprekidno prijete provale i pljačke. Kako bi zaštitila i iskoristila slavonsko bogatstvo te uvela mir i red, Habsburška Monarhija počevši od 1701.g. donosi niz naredbi o organizaciji i reorganizaciji “granice na Savi” tj. Vojne Krajine.Vojna krajina smješta u Cernu upravu 8. kompanije Brodske regimente. Prilikom osnivanja Vojne krajine u Slavoniji 1702.g. Cerna je imala 34 kuće i domaćinstva, iz kojih je bio unovačen 31 krajišnik..

Zapis iz Beča

27.11.1786.-opis Cerne u Ratnom arhivu u Beču

Cerna leži u ravnici. Sastoji se od 120 kuća građenih od pletera, od kojih je 47 pokriveno slamom, 4 trskom, 69 šindrom (drvene dašćice). Ovdje se nalaze 2 stana za časnike i 1 za dočasnike, župni dom i škola od pletera, pod krovom od šindre. Na isti način građene su konjušnica za pastuhe, pojata za vojne vježbe i seoska stražara. Najzad je jedino katolička crkva od dobre građe. Ulice su uređene pod konac. Ovdje se rječica Biđ ulijeva u Bosut (Sosut). Ovo naselje ujedinjava u stvari 2 sela, jedan dio sa 48 kuća leži ušoren duž riječice Biđ, a s onu stranu Bosuta, četvrt sata hoda je druga polovina sa 57 kuća. Crkva sa župnim domom diľe se na prilično velikoj, od davnina nasutoj uzvišici na Biđu. To su dvije uzvišice, razdvojene jarkom. Položaj i mnoštvo kamena na ovim brežuljcima dopuštaju pretpostavku da su ovdje u davna vremena svakako bile sagrađene 2 utvrde, zbog sigurnosti i obrane.

Moderno doba

Početkom 20. stlj. Cerna se dolaskom željezničke pruge počinje naglo razvijati. Pruga Vinkovci – Županja puštena je u promet 1901.g., a nakon toga slijedi razdoblje intenzivnog doseljavanja u Cernu. Jedan od prvih privrednih subjekata je ciglana, koja sebi izgrađuje most preko Bosuta i tako lakše roba odlazi iz Cerne. U tom periodu Cerna dobiva dva mlina i pilanu. Te radne organizacije zapošljavale su veći broj radnika, ne samo iz Cerne. Povećanje broja stanovnika uvjetovalo je potrebu organiziranijeg života.

Domovinski rat

U domovinski rat su se dobrovoljno uključili mnogi Ceranci, od kojih je 14 poginulo, a 7 nestalo.
U najtežim danima domovinskog rata, ali i rata u BiH, Cerna je primila 1300 izbjeglica i prognanika.
30. lipnja 1992.g. u školsku zgradu je uselila bolnica i Dom zdravlja Županja. Tako je školska zgrada počela služiti potrebama rata, ovaj put bolesnim i ranjenicima s bojišta.

skola