U slavonskim selima konjogojstvo je danas dio folklornog života. U prošlosti je konj Šokcima bio ne samo radna životinja nego i nezaobilazna pomoć u ispunjavanju obveza na Granici. Iz tih su razloga oduvijek Šokci prema konjima iskazivali poštovanje za pomoć koju su davali vlasniku. Timarili su ih i njima se dičili. Tako je sve do danas. Osuvremenjivanje poljoprivrednih imanja do 2005. godine gotovo je u potpunosti istisnulo konje iz ceranskih gospodarstava. Jedina obitelj u Cerni koja je konje uvijek uzgajala, pastuhe hladnokrvnjake, bila je obitelj Ivana Baletića.
Povrat držanja konja počeo je inicijativom Antuna Murata i Miroslava Pažura u siječnju 2010. godine kada je održana osnivačka skupština Konjogojske udruge Galop. Njezina prva 43 člana za predsjednika su izabrali Miroslava Pažura, za dopredsjednika Ivicu Grgića, tajnicu Martinu Kesegić (Đuračić), a uzgojnog nadzornika Marka Peičića. Poslije Pažura predsjednici udruge bili su Peičić i Murat, a današnjih 50-ak članova ima 15 grla, većinom lipicanaca i hrvatskih hladnokrvnjaka. Tako su se te gizdave životinje vratile u obitelji: Alatrović, Alilović, Kesegić, Murat, Pažur, Švigir i Vorel. Današnji ih poljoprivrednici koriste isključivo za nastupe na Žetvenim svečanostima, Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima te pokladnim jahanjima diljem Slavonije. U organizaciji ove udruge prvo pokladno jahanje ulicama Cerne i Šiškovaca održano je u veljači godine, a na kojem su uz domaće konjogojce sudjelovali i jahači iz okolnih sela.
